Branimir Štivić, (Cerić, 1991.), diplomirao je nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je programsko inženjerstvo na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Njegov primarni i početni medij je zvuk koji se zatim isprepliće s drugim medijima kroz umjetnički proces temeljen na softverskom kodu, DIY elektronici i tehnikama improvizacije. Njegovo područje rada uključuje multimediju, umjetnost performansa, umjetnost zvuka, prošireno kino, video sintezu, eksperimentalnu glazbu, kibernetiku, zvučne i svjetlosne instalacije, algoritamsku umjetnost, neuronske mreže, AI itd. Koristi multidisciplinarni pristup kao alat za istražiti percepciju, vjerojatnost, teoriju sustava, matematičke modele i stanične automate, procesirati glazbu, zvuk, pneumatiku, kinetiku i stroj sinteza učenja. Teme njegovog trenutačnog interesa su LED tehnologija, ljudski rad, CNC strojevi, disanje, zrak, atmosfera, strojno učenje, pronađene snimke, sjećanja, neuralna sinteza, biološki sustavi, animizam, vitalnost objekata i materije u doba tehnosfere i antropocena.